Dijabetes

U normalnim fiziološkim uvjetima nivo glukoze u krvi posljedica je djelovanja inzulina, glukagona (oba predstavljaju hormone gušterače) i hormona rasta (kojeg luči hipofiza – žlijezda smještena u centralnom dijelu mozga). Koncentracija glukoze u krvi ovisi o međusobnim koncentracijskim odnosima tih hormona u organizmu. Glukoza koja se natašte nalazi u krvi nastaje procesom sinteze glukoze (glikogeneza) u jetri. Nakon obroka koncentracija glukoze u krvi poraste i tako povećana koncentracija aktivira lučenje inzulina. Taj hormon potiče ulazak glukoze u stanicu i njeno iskorištavanje. Na stanice jetre i mišića inzulin djeluje tako da u tim stanicama potiče nastanak glikogena (rezervnog šećera) iz glukoze.
U svakom slučaju inzulin ima tu ulogu da snižava vrijednost glukoze u krvi. Šećernu bolest (lat. diabetes mellitus) je sindrom koji često definiramo kao metaboličku bolest povezanu sa poremećajem u metabolizmu ugljikohidrata, masti i proteina. Uzrok ove bolesti je nedostatak ili neučinkovitost inzulina.